Temperatura paljenja je ona najniža temepratura do koje se treba zagrijati neka tvar da se počne brzo spajati s kisikom, tj počne gorjeti.

Ona ovisi o okolnostima u kojima se tvar nalazi. Što je kruta tvar sitnija temperatura paljenja je niža. Vlažnost drveta utjeće na njegovu temperaturu paljenja.

Temperaturu paljenja postižemo:

• iskrom i plamenom
• trenjem
• prijenosom topline
  • vođenjem - toplinu se prenosi vođenjem unutar neke krute tvari te prijelazom na drugu tvar neposrednim dodirom
  • isijavanjem - zagrijana tvar prenozi toplinu isijavanjem zrakom na sve strane
• kemiskom reakcijom - kada dvije tvari međusobno reagiraju kemiskkom reakcijom može se razviti određena količna topline. To su ekzotermne reakcije. Ta temperatura može biti temperatura paljenja neke tvari te će se ona počet gorjeti. Tako gorjeti može početi tvar koja je bila u kemiskoj reakciji ili koja je u neposrednom dodiru s tvarima koje su kemiski reagirale. (vidi i Samozapaljenje tvari)

U praksi izvori topline za izazivanje i nastajanje požara (podižu temepraturu do temperature paljenje neke tvari) su:

• Otvoreni plamen
• Vruči predmeti - grijači i toplovodne cijevi
• Trenje strojeva te zapaljenje ulja koje podmazuje te strojeve
• Električna struja - nepravilno koristenje uređaja ili nesipravne instlacije
• Statički elektricitet
• Samozapaljivost - npr. krpe u određenim uljima
• Prirodne pojave - grom ,potres, toplina sunčeve energije